Arhiv Hercegovačko-neretvanske kantona u saradnji s Fakultetom humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Centru za kulturu Mostar organizirao je naučni skup i izložbu pod radnim nazivom “Obrazovanje ženske djece u Hercegovini”.
Na naučnom skupu učestvovalo je devet istaknutih izlagača – naučnika, fakultetskih profesora, historičara i pedagoga te istraživača koji su prvi put borbu i želju hercegovačkih djevojčica i žena da postanu akteri društvenog i kulturnog zbivanja obradili i predstavili na naučni način.
Direktor Arhiva HNK-a Amir Kadribegović istaknuo je kako je riječ o prvom okupljanju u Mostaru posvećenom ovoj temi na ovakav način i u ovakvom formatu, kroz naučni skup i arhivsku izložbu.
Arhiv HNK-a, u saradnji s Fakultetom humanističkih nauka Univerziteta ‘Džemal Bijedić’, koji je suorganizator skupa, danas prvi put predstavlja temu koja govori o borbi djevojčica i žena u Hercegovini da, pored osnovnog prava na obrazovanje, budu ravnopravno uključene u društveni i kulturni život – kazao je Kadribegović.
Historija obrazovanja ženske djece na području Hercegovine, naveo je, nije bila ni jednostavna ni pravolinijska. Dugo je bila ograničena društvenim obrascima, tradicionalnim shvaćanjima, ali i ekonomskim mogućnostima.
Zato ovaj načni skup i arhivska izložba, osim naučne, imaju i značajnu društvenu i civilizacijsku vrijednost. Oni nas podsjećaju da pravo na obrazovanje nije i ne smije biti privilegija pojedinaca, već treba biti temeljna društvena vrijednost i jedan od ključnih faktora razvoja – zaključio je direktor Arhiva.
Dekan Fakulteta humanističkih znanosti i jedan od izlagača, dr. sc. Edim Šator, kazao je kako je cilj njegova izlaganja pokazati put koji su žene kroz proces obrazovanja tokom 20. vijeka prošle, od onih koje su primale znanje do onih koje su same postale kreatorice znanja i nauke, a potom i upravljale institucijama koje se bave naukom i obrazovanjem.
Posebnu pažnju, kazao je, posvetit će dvjema značajnim ženama iz Hercegovine, profesorici Dženani Buturović i profesorici Zlati Grebo.
Dženana Buturović ostavila je ogroman i izuzetno vrijedan korpus rada u proučavanju književnosti, dok je Zlata Grebo među prvima snažnije usmjerila pažnju na proučavanje položaja žene u društvu. Bila je i prva dekanesa Fakulteta političkih nauka – podsjetio je Šator.
Istakao je i kako je ženama, čak i nakon Drugog svjetskog rata, kada su dobile znatno veće mogućnosti za studiranje, obrazovanje i bavljenje naukom, bilo teže ostvariti uspjeh u poređenju s njihovim muškim kolegama.
Istovremeno, danas vrlo malo znamo o mnogim izuzetno uspješnim ženama. Primjer je Vera Štajder, vrhunska matematičarka i svjetski priznata načnica, koja je učestvovala u osnivanju Univerziteta u Sarajevu te pomagala u osnivanju Prirodno-matematičkog fakulteta i drugih institucija.
Šator je podsjetio i na profesoricu Raziju Lagumdžija, rođenu u Trebinju, koja je bila među pionirkama i osnivačicama Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i njezina prva dekanesa.
Pokrovitelji naučnog skupa i izložbe su Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a.
Izložba je kronološki koncipirana s ciljem prikazivanja razvoja obrazovanja i društvenog položaja hercegovačkih djevojčica tokom 20. vijeka, počevši od intenzivnije izgradnje školskih objekata, preko međuratnog razdoblja pa sve do obrazovnih i društvenih promjena koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata.
Jasmin Branković, jedan od izlagača, a inače pomoćnik federalne ministrice za visoko obrazovanje, predstavio je usporedne pokazatelje vezane uz obrazovanje žena u Europi i na našim prostorima do 1918. godine.
Ono što možemo primijetiti jeste da sve do druge polovine, odnosno kraja 19. vijeka, nije bilo velikih razlika u odnosu prema obrazovanju ženske djece između naših prostora i tadašnjih europskih zemalja – rekao je Branković.
Iako su neke europske zemlje još krajem 18. ili početkom 19. vijeka donijele zakone o obveznom obrazovanju, uključujući i obrazovanje djevojčica, ti se zakoni godinama nisu u potpunosti primjenjivali zbog snažnog otpora i konzervativnih stavova stanovništva, posebno u ruralnim sredinama. U tom smislu, kazao je Branković, nije bilo velikih razlika između naših prostora i Europe.
Govoreći o samoj svrsi obrazovanja žena, istaknao je kako su tadašnji vodeći intelektualni krugovi u Europi smatrali da ženu treba obrazovati prvenstveno toliko da može čitati i razumjeti Bibliju, voditi domaćinstvo te brinuti o mužu i djeci.
Obrazovanje je, dakle, bilo ograničeno na tu ulogu. Nije postojala ideja da žene trebaju dobiti opće obrazovanje koje bi im omogućilo da budu aktivne članice društva i sudjeluju u njegovim promjenama. Upravo je prevazilaženje takvog shvaćanja predstavljalo jedan od ključnih koraka u borbi žena za ravnopravnost u obrazovanju – ocijenio je Branković.
Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a prof. dr. Adnan Velagić kazao je kako je višestoljetna vladavina Osmanskog Carstva ostavila duboke tragove u svim segmentima života u Bosni i Hercegovini, dok je dolazak Austro-Ugarske monarhije označio početak novog perioda, posebno kada je riječ o obrazovanju.
Austro-Ugarska je donijela određene novine, nastojeći svoj obrazovni sistem prenijeti na prostor Bosne i Hercegovine. Istovremeno je zadržala postojeći sistem vjerskog obrazovanja, koji je postojao za vrijeme osmanske uprave, pa su paralelno djelovale vjerske i državne, odnosno narodne škole – kazao je Velagić.
Novim zakonima Austro-Ugarska je nastojala obuhvatiti što veći broj stanovništva, no određeni otpori unutar različitih konfesionalnih zajednica predstavljali su prepreku potpunom provođenju tog plana.
Govoreći o obrazovanju žena, Velagić je istakao da je situacija bila različita među konfesijama. Posebno je među muslimanskim stanovništvom postojao izražen otpor prema školovanju ženske djece u državnim školama, što je bilo povezano s tadašnjim političkim i društvenim stavovima, uključujući zahtjeve da se djevojčice ne školuju zajedno s dječacima. U određenoj mjeri postojale su prepreke i za školovanje dječaka u državnim školama.
To je imalo ozbiljne posljedice, jer su državne škole pružale mogućnost daljeg obrazovanja i zapošljavanja u državnoj administraciji. Istovremeno, Austro-Ugarska je potaknula i reformu muslimanskih vjerskih škola kroz razvoj mektebi-ibtidaija, čime su se nastojali poboljšati uvjeti za obrazovanje muslimanske djece – zaključio je Velagić.
Organizator naučnog skupa i arhivske izložbe, Arhiv HNK i Fakultet humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” su na kraju su poručili da ovaj događaj treba biti poticaj za nova istraživanja, jer historija obrazovanja žena u Hercegovini još uvijek otvara brojna pitanja koja nisu dovoljno obrađena u naučnoj i široj javnosti.
